(poezija)
Oduvijek sam poeziju voljela više od proze. Nisam neki veliki ljubitelj azijske kulture, ali ne može se poreći njezina fascinantnost na svim poljima pa tako i onom pjesničkom. U tom smislu japanska poezija možda prednjači, osobito formom haikua, koja uživa popularnost diljem svijeta, a smatra se najkraćim poetskim oblikom.
Što je haiku, lijepo ukratko opisuje ovaj tekst, a jedan od najznačajnijih suvremenih haiku autora u globalnim okvirima bio je hrvatski matematičar Vladmir Devidee.
Njegova publikacija Japanska haiku poezija i njen kulturnopovijesni okvir iz 1970., kao i njegovo cjelokupno djelovanje, izuzetno je pozitivno utjecalo na popularizaciju ove pjesničke forme u nas kao i čitave japanske kulture.
Haiku u Hrvatskoj svojevrstan je poetski underground fenomen – nevjerojatno, ali izgleda da priličan broj Hrvata piše haiku. Moguće je da se najčešće radi o pojedincima posve različitih zvanja i zanimanja, bez primarnih literarnih aspiracija, koji su se nekako pronašli u toj formi.
Čini mi se da bi haiku kao oblik književnog stvaralaštva bio osobito prikladan za djecu: iako postoji neka uvriježena forma, ona načelno nije jako stroga, a od autora se traži promišljanje trenutka, vježbanje moći zapažanja, traženje velikoga u malome i obrnuto, orijentacija na prirodu… Sve što djeca imanentno posjeduju i u čemu su svakako bolja od nas odraslih.
