Zimski je solsticij. Točno u 11:02 stiže nam zima. Sunce će dosegnuti najnižu točku na horizontu i dat će nam najmanje svjetla u godini.
Tijekom nekoliko solsticijskih dana, Sunce je prividno na istoj poziciji, miruje, skupa s prirodom, i skuplja snagu za novi ciklus, novi rast.
Tama ne bi trebala biti zastrašujuća.
Tama je plodna. Iz tame zemlje klija sjeme, iz tame utrobe niče zivot.
I priroda i mi trebamo zastati, primiriti se, i pripremiti za novi početak.
Noć će biti najdulja. To je dobro. Noću se najbolje misli. Odličan trenutak da se zaustavimo i pogledamo iza sebe, vidimo što smo naučili, a koje nas lekcije tek čekaju.
Ove godine upravo na solsticij zbiva se rijetka astrološka pojava – bliska konjunkcija Jupitera i Saturna. Maksimum konjunkcije biti će oko 19:22 upravo 21. 12. 2020. Jupiter i Saturn bit će izuzetno blizu, gotovo će se “poklopiti” i doimati se poput jedne zvijezde. Posljednja takva konjunkcija zbila se prije gotovo 400 godina, točnije 16. srpnja 1623. g., a sljedeća slična bit će 15. ožujka 2080.
Solsticiji i ekvinociji prekretnice su u astronomskim kretanjima, i uz te su periode dokle ljudska povijest seže vezani važni rituali, koje danas razne kulture i religije svetkuju kao blagdane.
Evanđelje po Mateju spominje da su tri mudraca (kralja, maga) do mjesta Isusovog rođenja došli vođeni zvijezdom, odnosno nekom astronomskom pojavom.
Prema nekim zaključcima, tri kralja zapravo su bili perzijski astronomi jer u to vrijeme jedino su takvi ljudi posjedovali znanja dostatna za dublje astronomske uvide. Čini se da je njihova djelatnost bila nešto između zvjezdoznanstva i astrologije, odnosno da su imali mandat na neki način pridavati i određenu simboliku astronomskim spoznajama.
Odličan tekst fra Josipa Sedlara bavi se razlaganjem znanstvenih elementara u Matejevoj evanđeoskoj pripovijesti. Moguće da je “zvijezda” koju su vidjela tri mudraca bila upravo konjunkcija Jupitera i Saturna, a smatrajući da taj spoj naviješta rođenje Božjeg poslanika, uputili su se u potragu za djetetom. Međutim, autor kao zaključak vrlo lijepo nudi pomirljivu misao, amalgamirajući znanost i vjeru kao dva principa koji se ne moraju nužno isključivati. Možemo tražiti znanstvena uporišta, dapače, ali otvorimo um i onom neznanstvenom, duhovnom tumačenju: “Iako (…) pripovijesti iz Isusova djetinjstva ne mogu imati biografsku ili povijesnu nakanu, one, ipak, ne poriču da se to uistinu dogodilo. Također, i razum ima svoje granice te se tu otvara mogućnost vjeri, tj. može se dopustiti da vjera osvijetli ono što je razum htio ograničiti.”
Na simboličkoj razini, zanimljivo je da se ova nebeska pojava zbiva upravo sada, kada se svijet zatekao na neviđenoj prekretnici. Kao da je i to jedna poruka koju vrijedi dublje iščitati.
Saturn i Jupiter divovski su planeti, najveći u Sunčevom sustavu, a simbolički su oponenti. Saturn je povezan sa smrću, krajem i ograničenjima. Saturn znači stezanje, kontrakciju, hlađenje, smirivanje, granice. Upravo ono što se sada zbiva u prirodi na ovoj polutci. Međutim, granice nam trebaju da ne bismo plutali u kaosu. Kraj nam je potreban da bismo imali početak. Saturn je posljednji od vidljivih planeta, granica materijalnog i transcendentalnog, kraj jednog i početak drugog svijeta.
Jupiter mu je suprotnost. Dok je Saturn kontrakcija, Jupiter je ekspanzija. Jupiter upravlja “višim” područjima poput filozofije, pravde, slobode, istine, religije, i smatra se “sretnim” planetom.
No, kao sve ostalo u životu, ni tu simboliku ne treba gledati binarno.
Što je sreća? Za svakoga nešto drugo. Svatko od nas poznaje nekoga kome je ova godina bila jedna od najboljih u životu, iako sve pokazuje da bi trebalo biti posve suprotno.
Čini nam se da je ekspanzija dobra stvar. Možda, ako se radi o financijama, znanju, istinoljubivosti… Ali, što ako se radi o pandemiji? Tu bi nam svakako više sreće donijela kontrakcija.
Zanimljivo je i da prema nekim izračunima ulazimo u Razdoblje Vodenjaka (Age of Aquarius).
U mitu o Razdoblju Vodenjaka puno je nade za boljim svijetom, prosvjetljenjem, duhovnim uvidima, humanizmom, novim tehnologijama, višom svijesti, idealizmom, mirom i novim poretkom.
Astrološka razdoblja u prosjeku traju 2.160 godina, ali čini se da je teško naći konsenzus kada Razdoblje Vodenjaka doista i nastupa. Prema nekim izračunima, već smo više od 150 godina u Razdoblju Vodenjaka, a prema drugima do njega nećemo stići još 1.000 godina.
Upravo zato, da bismo doista vidjeli gdje smo i što smo, možda umjesto u nebo i tablice trebamo samo dobro se zagledati u protagonista svega na Zemlji: Čovjeka.
Prema onome što vidimo i u kojem se momentu nalazimo kao čovječanstvo, i kao pojedinci, posve smo sigurno na velikoj prekretnici. Teško je zamisliti povratak na staro. Nema sumnje da nam slijedi preispitivanje i revidiranje starih principa i uspostavljanje nekog novog poretka.
S krajem godine Saturn i Jupiter nakon svog jedinstvenog susreta počet će se razdvajati da bi se na sličan način ponovno susreli tek za 60 godina.
Dio smo tog velikog kozmičkog sustava i možemo pokušati iskoristiti ove očito snažne energetske tokove da zastanemo, razmislimo, sagledamo stvari iz raznih perspektiva, revidiramo ovu godinu, uvidimo što smo putem naučili, što smo izgubili, a što dobili.
Čak i ako je mit o Razdoblju Vodenjaka samo hipijevska maštarija, nema ničega lošega u snu za boljim, prosvjećenijim i mirnijim svijetom.
Nadajmo se da ćemo taj san uspjeti dosanjati u razdoblju koje je pred nama.
(Featured photo by Arek Socha from Pixabay )