Šuma je jutros bila klasično jesenski vlažna, memljiva, vintage, sluzava. Hodajući kroz tu ljepljivu koprenu, u daljini mi se pričinja neko toplo, meko, jarkožuto svjetlo, kao da je netko upalio vatru. Nevjerojatno je stršalo u jutarnjoj sepiji i magnetski me privlačilo režući još uvijek gusto raslinje uporno i uvjerljivo. Približim ...