Oslologija 1.2: Sport kao način života
Aktivnosti na otvorenom i sport dio su norveškog nacionalnog identiteta, a izgleda da je zarazno jer sport je bio i povod našeg dolaska.
Oslo mi se učinio gradom u neprekidnom pokretu. Iako ima i metro, i tramvaje i autobuse, i prigradsku željeznicu, sve je to nekako bilo praznjikavo, a automobilski promet oskudan, ali zato je trkača, hodača, biciklista i romobila bila nemoguća količina, posebno romobila. Isto tako, teško mi se prisjetiti jesam li vidjela ijednu pretilu osobu. To svakako može biti i povezano s visokourbanom sredinom i jednim od najviših BDP-a na svijetu, iako neke od razvijenih zemalja idu u drugome smjeru (primjerice SAD). No, jedan od ključnih momenata skandinavske fit kulture vjerojatno je manja socijalna nejednakost nego u mnogim drugim razvijenim zemljama, bolji pristup zdravoj hrani i sport za šire slojeve društva, manje ovisnosti o automobilu uz razvijene i sigurne pješačke i druge zone urbane mobilnosti (biciklističke staze i sl.), rana navika kretanja (prolazili smo kraj vrtića bez ikakvih ograda, gdje djeca slobodno trčkaraju, a vrtićke grupe sreli smo i na usponu na Sherpatrappa u Tromsu – ne mogu zamisliti da naša vrtićka djeca idu na tako nešto), jednostavno društveni model u kojem je aktivan život normalan dio svakodnevice, a ne nekakva posebna aktivnost.
(Norveška ima čak i app naziva Venn (“prijatelj”), koja služi za povezivanje pojedinaca sličnih interesa kako bi uživali u zajedničkim aktivnostima, a one su najčešće vezane uz sport i/ili prirodu.)
U prilog tom tumačenju ide i činjenica da je Norveška zimska sportska velesila, s najviše ukupno osvojenih medalja na Zimskim olimpijskim igrama od početka modernih Igara, a osebno dominira u skijaškom trčanju (apsolutna svjetska sila), biatlonu, skijaškim skokovima i nordijskoj kombinaciji (skokovi+trčanje).
120.000 ljudi na skijaškim skokovima
Iznad Osla nalazi se brdsko područje Holmenkollen, s legendarnom skijaškom skakaonicom Holmenkollbakken, ispod koje je najstariji muzej skijanja na svijetu, a uz nju sportski kompleks koji je domaćin međunarodnih natjecanja u skijaškim skokovima i biatlonu. Kako se nalazi na rubu šume Nordmarka, omiljena je lokacija za skijanje zimi, planinarenje ljeti i uživanje u panoramskom pogledu na Oslo i Oslofjord.
Do lokacije vozi metro, oko pola sata i sigurno 90% iznad razine zemlje kroz predivan rezidencijalni dio Osla, a pogled iza jednog od posljednjih zavoja je spektakularan. Od stanice do skakališta nekih je 10-ak min. hoda uzbrdo. Skakaonica je impozantna, pogled odozdo izaziva žmarce, a najveći broj gledatelja primila je tijekom zimske olimpijade 1952., čak 120.000, što je do danas neoboren rekord. Pristup skakaonici nije zatvoren pa ljudi treniraju po stepenicama, a ja sam se popela negdje do točke gdje se događa odraz. Navodno do samog skakališta vodi 114 stepenica, ali nije bilo potrebe penjati se dalje jer išla sam u skijaški muzej, a karta je vrijedila i za panoramski lift koji vodi na vrh. Pomislila sam na osjećaj koji prožima natjecatelje dok pristižu na točku skoka, a simulacija skoka može se doživjeti ili ziplineom sa skakonice, ili virtualnim simulatorom u podnožju.
Pogled s vrha naprosto je nadrealan, Oslo, fjord i okolna šuma prostiru se kao na dlanu.
Aker Brygge shakeout run
Obzirom da smo u Norvešku primarno došli sudjelovati na Tromso Midnight Sun Marathonu, valjalo je odraditi i jedan shakeout run.
Prvi dan pomalo sam opipavala ulice i promatrala ostale trkače pa sam zaključila da mi je najbolje krenuti prema Aker Bryggeu, modernom obalnom središtu Osla, nastalom prenamjenom nekadašnje industrijske i brodogradilišne zone u živahnu gradsku četvrt, smještenu u neposrednoj blizini Parlamenta i Kraljevske palače.
Jedina Nobelova nagrada koja se ne dodjeljuje u Švedskoj
Na toj su lokaciji impresivna Gradska vijećnica, Nacionalni muzej i Centar Nobelove nagrade za mir, u zgradi stare željezničke stanice. Sama Nobelova nagrada za mir dodjeluje se u Vijećnici i jedina je Nobelova nagrada koje se ne dodjeljuje u Švedskoj, i to prema oporučnoj želji Alfreda Nobela. Nije specificirao zašto, ali vjeruje se da razlog leži u tome što je Norvešku doživljavao kao neovisniju, neutralniju i manje militariziranu (Švedska i Norveška bile su tada u uniji), i imao povjerenje u norveški parlamentarni sustav, a upravo Parlament bira članove komisije za dodjelu nagrade.
Zaljev leži pod tvrđavom Akershus, prilično velikim kompleksom kojim vrijedi prošetati i uživati u pogledu. Odradila sam trk od 5 km, ali taj je prostor odličan i za dulje relacije, posebno dio ispod Akershusa, koji je u osnovi široka cesta na kojoj nema prometa osim dostave i sl. pa se intenzivno koristi za treninge.
I inače sam spora, ali sad sam bila još sporija jer valjalo je fotografirati, promatrati, doživjeti sve oko sebe, upiti atmosferu… Možda je upravo zato tih pet kilometara bilo manje trening, a više način da na trenutak postanem dio grada u kojem sport i aktivnosti nisu projekt ili obveza već prirodan nastavak svakodnevice.
Prethodno: